Ona što se voli samo noću

Sada znam kako je kada si ona koja se voli samo noću,

u predgrađu,

u neporočnom proljeću gonjena glađu.

Sada znam kako je kada si ona što se jutrom iskrada iz tuđeg kreveta, ona čije se ime ne izgovara naglas, ona koju u prolazu neprimjetno pozdravljaš, ona čije strahove kao kaznu za parkiranje cijepaš dok rukama obuhvataš svaki pedalj tijela i šapućeš najljubavnije riječi prišivaš ih za ključnu kost da samo spusti glavu i oslušne ih da ostanu utješna nagrada meni, drugoj, kada se jutrom vratiš njoj,

prvoj.

Sada znam kako je kada si ona koja smeteno lunja od tuđeg čovjeka sa kojim u znoju do vrata dijeli svoje noći, do sebe kojoj se žigosala da nikada neće posustati, da će njeni zidovi biti dovoljno čvrsti da odole svakom udarcu malja tvoje harizme i tvog ''onog nečeg'' za čiji opis pridjevi nisu izmišljeni.

Postanemo sve što smo se zarekli da nikada nećemo ponavaljam kao opravdanje, prizivam kao vodopad dovoljno silan da spere moj haram, kao zemlju da zakopa moju slabost, kao vatru da sprži pokliznuće sa normalne trake života.

Sada znam kako je kada si ona kojoj se ne nudi ništa više od trenutka kopnjenja tijela dok je između njih samo dah, a duše su na vrhuncu karmičkog spoznavanja.

Sada znam kako je kada si ona kojoj je dovoljno samo da troha tog kurpulentnog tijela, mrva te velelepne duše ostavi trag na meni, u meni, kao dangu da sam bila ta koja je sebe porekla i proklela tim susretom koji mi mijenja oblike dok se slivam niz tvoja leđa dok ti curim iz očiju dok me prebacuješ iz šake u šaku, dok lijem niz tvoje udove.

Sada znam kako je kada si ona, Pašana koja smije da te gleda samo kada drugi ne gledaju, koja grijehom okaja grijehe noću, raspeta na krstu blagoslova i prokletstva tog susreta zapisanog u kineskom, indijskom, astečkom horoskopu stoljećima prije naših rođenja, u mrtvom čvoru karmi.

Ipak, samo sam ona čije kosmose uzburkavaš, ustalasavaš, uzvitlavaš, ispomjeravaš pa se tresem k'o Haiti 2010. godine samo noću, u predgrađu u ne više tako nevinom proljeću, dok se jutrom kada odlaziš prvoj kajem za ono što ću uraditi opet.

I opet...